Treći na Palačinkijadi u Osijeku

Kao isvake godine već tradicionalno naši učenici, kuhari sudjeluju na Plačinkijadi u Osijeku u organizaciji Ugostiteljsko-turističke škole i njenog Učeničkog doma. Ove godine Danijela Medved, IvanaHržić i učenik Miloš Štrbo uz voditeljsku ulogu odgajateljice Suzane Sokele i stručnu pomoć kuharica napravili su tortu od palačinki koju su izložili u Osijeku, te sudjelovali u praktičnom dijelu natjecanja. Iako su proteklih godina učenici iz Osijeka bili najuspješniji ove godine i naši učenici su osvojili bar treće mjesto, plaketu i medalje. Više možete pročitati u izvještaju buduće kuharice Danijele. 
U početku nas troje odabranih kuhara – Miloš i ja (Danijela) kao prošlogodišnji sudionici i Ivana, moja cimerica nismo bili oduševljeni odlaskom na palačinkijadu kad nam je to predložila gospođa Suzana. Prošlih godina bili smo dobri, ali nikada nismo uspjeli dobiti neko drugo mjesto. Uvijek su prvi bili učenici iz Osijeka, iako su sudionici bili iz više gradova. Kako je odgajateljica Suzana bila uporna ipak smo pristali.
     Vježbe smo počeli u ponedjeljak kako bi u petak bili uspješni u Osijeku. Kuharice teta Tatjana i Barbara su nam pomogle i napravile smjesu za palačinke i počeli smo raditi. Onaj tko zna kuhati zna kako je vruće kraj peći, a nama je bilo što toplije jer smo morali postići i vrijeme i količinu. Taj prvi dan smo se pravili da sve znamo kao prvi kuhari (pa dobro ipak smo mi već iskusni!). A kasnije smo malo zabušavali i čekali da netko od nas peče, a drugi su se otimali za mazanje i papanje. Četvrtak je brzo došao i morali smo utvrditi detalje, što tko radi, još jednom uvježbati sve i peći palačinke za tortu koju ćemo napraviti na pripremljenom pladnju od ogledala. Prvo nismo imali ideju kako bi torta izgledala ali naša „šefica“ gđa Suzana je dala dobru ideju. U izradi su sudjelovali svi, a naše kuharice su nam pomagale. Tortu nismo taj dan potpuno dovršili, jer glazura je trebala doći sutra kad se ostalo stvrdne. U jutro smo se rano ustali jer smo morali ukrasiti tortu. Možda smo malo Ivana i ja malo pretjerali u ukrašavanju i detaljima pa se Miloš ljutio jer bi mogli zakasniti.
   U autu nas je uhvatila trema Ipak dovezli smo se do Osijeka i u izložbeni prostor Učeničkog doma Ugostiteljske škole smjestili našu tortu. Imali smo vremena pa smo se malo prošetali Osijekom, slikali i zezali. Došlo je vrijeme natjecanja pa smo išli pokazati naše zavidne vještine pečenja palačinki. Bili smo šesti po redu. Pred svima smo radili što smo uvježbali. Ma mogli smo biti i bolji. Naša odgajateljica Suzana bila je predsjednica komisije (hej, možda i ona dobro peče palačinke i trebala bi nam malo peći u Domu!) i čitala je rezultate. Prvo, drugo mjesto, pročitala je normalno, a treće viknula „Virovitica“! Ivana i ja skočile smo, zagrlile se i vrisnule da se čuje. Miloš je bio zadužen za slikanje, pa smo i njega zagrlile. Dobili smo medalje (ali organizatori su bili škrti pa smo dobili samo dvije medalje, tako da je Ivana ostala bez nje – nije u redu). Ipak mi smo se pravili važni, pa čak i naša šefica Suzana.
   I krenuli smo brzo u Viroviticu uz sigurnu vožnju gospodina Staniše kako bi se pohvalili i u našem domu s osvojenim trećim mjestom. Glavno da je krenulo, možda na godinu budemo i prvi.                                        Danijela  Medved