Susret s Osječanima - 2006.

Već tradicionalni susret osječkog Učeničkog doma Hrvatski radiša i našeg Učeničkog doma održan je ovaj put u Virovitici, kao jedan od dosad najvećih susreta učenika dva doma. Ovaj put susret su željeli doživjeti i naši učenici, pa je veliki broj njih što zbog školskih obaveza što zbog ovog susreta ostao preko vikenda u Virovitici. Kako priliči domaćinima naše kuharice i odgajatelji bili su svi ovdje, a mi smo uz njih pospremili u uredili i naše prostorije. Poneki su se radovali susretu sa starim prijateljima i poznanicima, bilo da se radi o onima iz njihovih krajeva, na primjer s područja Orahovice ili onima koje su susreli prošlih godina. Očekivali smo goste oko devet sati i gospodin Srnak nas je pozvao da izađemo i dočekamo ih veselo pred domom. Malo su se odgajatelji zbunili, ali ipak bio je to susret starih prijatelja, osobito gospodina Mikija, našeg odgajatelja u mirovini. Ja sam kao i do sada bila zaduženja za fotografiranje, pomagala mi je Beba, a Mario je snimao video kamerom. Uz malo fotki goste smo poveli u blagavaonicu da pojedu ono što su pripremile kuharice. Poslije toga prigodne govore i darove razmijenili su ravnatelji domova. Naravno naš ravnatelj je pozdravio goste u ime svih nas. Prvo natjecanje je bilo u nogometu i to u sportskoj dvorani . Pobijedili su osječki učenici. Možda zato što su njihovi navijači bili glasniji nego mi. Kao da smo mi cure više gledale njihove dečke i zaboravile navijati za naše. Ipak mi smo naše dečke tješili kako će drugi put biti bolje. Košarka se igrala na našem domskom igralištu, istovremeno je u učionici 1. igran šah, a u dvorani stolni tenis. Na domskom igralištu košarkaši su uz naše sada pažljivije poglede i veće bodrenje ipak izgubili. Ma, morali smo popustiti malo gostima. Prva dva susreta vodili su odgajatelji Srnak i Jurković. U šahu, Helena je kao jedina ženska predstavnica izgubila je, ali je zato od tri dečka Beki pobijedio. Bar netko. Ovdje su natjecanje vodili gospodin Čuljak, a povremeno je navraćala i gospođa Snježana. U dvorani se odigrao i stolni tenis u pojedinačnim igrama i parovima. Dobro, ne možemo baš u svemu pobjeđivati. Za sve vrijeme kao i za vrijeme odmora za ručkom upoznavali smo se s osječkim učenicima. Gledale mi cure njihove dečke. Neki su bili sramežljivi, a neki pričljivi ili možda umišljeni. Možda se jednom opet sretnemo osim idućeg susreta u Osijeku. Čuli smo da je jednu našu bivšu studenticu, Dunju u Osijeku gdje studira prepoznao jedan dečko kojeg je upoznala za vrijeme jednog od ovakvih susreta naših domova. I lijepo su se prisjetili domskih dana i tih susreta. Gosti su malo prošetali Viroviticom, razgledali naše znamenitosti i krenuli u Osijek. A mi svatko svojim poslom ili odmorom. Gotovo. Nema više. Do iduće godine. tekst: Ivona Nikolić, foto: Andrea Nekić, Ivona Nikolić video: Mario Kovčalija, Miloš Štrbo