Adaptacija

Adaptacija je cijeli niz procesa privikavanja na novi život u novoj sredini, novoj školi i učeničkom domu na koji su primorani srednjoškolski učenici koji dolaze iz seoskih ili drugih gradskih sredina, a izabrana škola im je udaljena od mjesta boravka. Uz brojne aktivnosti u Učeničkom domu održane su dvije radionice za sve učenike prve godine boravka u domu kao i istraživanje na učenicima druge godine kako su oni proživjeli svoju adaptaciju. U radionicama su bili nazočni i učenici starijih godina. Radionice su organizirali odgajatelji Suzana Sokele i Staniša Žarković, a istraživanje Suzana Sokele i Vojo Božić.Praktični dio, prezentaciju u Powerpointu izradile su starije učenice Sandra Frljević i Martina Milković. Svoje komentare dali su mlađi učenici Ivana Đurasek i Mislav Peić, te maturantica Ana Đuzel.

Dobio sam zadatak da vam pobliže objasnim što se dogodilo toga dana u dvorani na radionici o adaptacija. Bilo je svega! Ali prvo vam moram reći da je radionicu organizirala odg. Suzana Sokele, a program su osmislile Sandra Frljević i Martina Milković. Program je počeo tek nakon što su odg. Suzana i odg. Staniša smirili svu tu silnu i bučnu svjetinu. Kada je tišina stupila na snagu započela prezentacija. Sastojala od više zadataka i vježbi za upoznavanje drugih ljudi, ali i bolje upoznavanje sebe samoga. Prvim zadatkom krenula su predstavljanja i upoznavanja, nešto smo saznali o drugim ljudima.Koliko ima imenjaka u domu! Neki su nam rekli kao su dobili svoja imena  i ko' im je dao. Tada smo došli do slasnog dijela, odg. Suzana svima nam je podijelila čokoladice „životinjsko carstvo“,  ali nismo samo jeli, dobivenu sličicu u čokoladici morali smo opisati svojem prijatelju, a kasnije su nam rekli da je taj opis sličan nama. Zadnji je zadatak bio najzanimljiviji, slaganjem životinja po redu otkrivali smo što nam je važno u životu.Prezentacijom sam upoznao mnogo zanimljivih osoba, saznao puno novih stvari i što je najvažnije zabavio se!                                                             Mislav Peić 1. razred KKG 

   Evo ovako…Govorila bih malo o adaptaciji. Kao i svakog puta okupila nas je naša draga odgajateljica Suzana. Bilo je sve super…Imali smo prezentaciju iz koje smo dobili niz korisnih savjeta, par pravila ponašanja, kućni red…Čak smo dobili i čokoladice. U čokoladicama smo dobili različite životinje. Opisivali smo ih…Nismo znali da smo tim opisima govorili zapravo o sebi. O našim osobinama, našim manama i svemu pozitivnom ili negativnom o nama…Tada su nas  gosp. Odgajateljice zamolile da kažemo nešto pozitivno i nešto negativno o domu, o onome što nas smeta. O onome što nas uveseljava i što nas čini sretnima. Raspravljali smo o tom svemu, malo su se neki ljutili i govorili da nismo u pravu….Ali mi prva godina valjda znamo što nas čini sretnima, tužnima…Mnogi su našli prijatelje ovdje. Pa tako i ja. Meni je ovdje lijepo. Osjećam kao da mi je ovo drugi dom….Iako mi nedostaju moji prijatelji, obitelj, nedostaje mi mnogo toga što me činilo sretnom….Ipak sve u svemu meni je super u domu.                                                                                              Ivana Đurasek,                                                                                                                    1. K.K. gimnazija 

 Još jedna radionica koja je održana početkom školske godine za sve nove i poneke stare učenike u domu. Radionicu su vodili gospođa Suzy i gospodin Stanky, te učenice Sandra (Frljević) i Martina (Milković). Sandra i Martina napravile su prezentaciju na temu adaptacije. Skupilo se tu dosta novih učenika, tj. fazana i nešto starih koji su u domu kuhani i pečeni i koji su se adaptirali na kvadrat. Uglavnom. Za podršku novim kolegama ne smeta njihov dolazak. Takvo je bilo i moje razmišljanje jer nisam prošlih godina propustila niti jednu adaptaciju, mislim radionicu, pa sam i ovaj put došla s veseljem da mogu po običaju puno pričati o svojim bogatim iskustvima…   Na početku radionice svi su bili sretni. Pa vidjeli su čokoladice „Životinjsko carstvo“. Sandra i Martina su počele svoju prezentaciju nakon kraćeg uvoda voditelja-odgajatelja. Sve u svemu Sandra i Matina su napravile odličnu prezentaciju. Ali organizacija baš nije bila dobra. Svi su pričali u glas, nitko nikog nije slušao,…A na kraju kad je nastala blažena tišina odgajatelji nisu dali starijim učenicima da kažu svoja iskustva mlađima. Dio starijih je na pola radionice otišao, jer kakva korist od te radionice kad se novim učenicima nisu mogla reći iskustva. Pa sad kako su novi učenici adaptirani, nemam pojma. Meni se osobno ova radionica nije svidjela. Kakva korist od pričanja povijesti svog imena, a ono što treba ostaje zaboravljeno. Da sam kojim slučajem prva godina pitala bih se što je to adaptacija, jer me radionica nije naučila.                                                                     Ana Đuzel Anči

foto: Sandra i Martina

30. rujna 2008.