Početna
Arhiv novosti
Povijest
Natječaj - Kako se upisati?
Djelatnici Učeničkog doma
Vijesti o djelatnicima
Prostorije Učeničkog doma
Slobodne aktivnosti i posebni programi
Novinarska grupa
Ekološka grupa
Dramsko-recitacitorska i likovna grupa
Odbojka
Strijelci
Košarka
Nogomet
Stolni tenis
Rukomet
Zajednički život
Sport, zdravlje i rekreacija
Kako bolje učiti
Ostali programi
Regionalna domijada
Državna domijada

Put u kazalište Kerempuh u Zagreb

Moje prvo domsko putovanje

Nakon obećanja, početkom listopada da ćemo ići u kazalište, došao je i taj dan - idemo u Zagreb! Kako se mi, cure, dugo spremamo pripreme su počele još u devet sati. Najprije smo Lana i ja pravile modnu pistu pred Monikom, jer se nismo mogle odlučiti što ćemo obući. Nakon dugog presvlačenja konačno smo izabrale ono što smo prvo obukle. Bilo je već podne kad smo se sredile i sišle dolje na ručak. Poslije ručka krenuli samo se šminkati, tako da smo skoro zakasnile na bus. Svi smo se nakon malo guranja smjestili i bus je krenuo.

Prvih pola sata je bila mrtva tišina kao da nije bilo nikoga, a onda su sa zadnje klupe maturanti napokon propjevali a s njima i ostali. Kako sam bila umorna zadrijemala sam, a Anči je to iskoristila da me uslika kao i druge pospance. Netko je glasno viknuo i ja sam se trgnula iz sna. Izašli smo van na svjež zrak kod nekog motela. Tamo smo protegnuli noge i popali sendviče i sokove.

U Zagreb smo došli pred katedralu na Kaptolu, ali mi do početka kazališne predstave nismo išli u crkvu, nego svatko na svoju stranu. Mi cure u šoping - cure, naravno i naše odgojiteljice Suzana i Ivana. Poneki su se sreli s bivšim sustanarima iz doma. U šopingu smo gledale "jeftine" majice, hlače i ostale stvari. Čak smo išle u parfumerije da se malo namirišemo isporbavajući skupe mirise (navodno tražeći miris za dar za mamu). Polako smo sat vremena prije početka predstave krenule prema kazalištu Kerempuh.

Podijelili su nam ulaznice i navalili smo u kazalište. Predstava se zvala ''Pa, ne hodaj gola uokolo''. Kao što sam naziv kaže muž (Tarik) imao je problema sa ženom (Mia Begović) koja je cijelo vrijeme hodala po kući u korzetu. I kada su dolazili važni gosti (gradonačelnik, novinar,...). Nesvakidašnje situacije i reakcije su nas nasmijale do suza. Nakon predstave smo ''upecali'' Tarika i slikali se s njim.

Oni koji nisu došli na predstavu, već su lutali po gradu sigurno su požalili. Krenuli smo prema autobusu i pričekali da dođu i ostali kako bi krenuli kući (u Dom u Viroviticu). Bili smo jako umorni i jedva čekali da dođemo u svoje krevete!

Tekst: Ivona Nikolić, 1. frizera
Foto: Ana Đuzel, 2. zdravstva

 

Broj pregleda članka: 508